STRAHOVI ODLAZEĆEG TIRANINA
Dodik prijeti referendumom jer je navikao na protuusluge – prijateljstvo s Čovićem je neraskidivo…
Gostujući u Bosanskom vjestniku, politička analitičarka Tanja Topić kazala je da politika Milorada Dodika stalno naglašava da sa državom BiH nema ništa ali koristi beneficije za državne institucije :
Mi smo anestezirani i nezainteresovani za ono što nam se dešava!
Poruke iz Rusije, također, nisu ništa novo.
Odnos Rusije je vrlo negativan prema kancelariji visokog predstavnika!
Ta poređenja su ispod granice ukusa, način na koji se zvaničnici iz RS ponašaju prema visokom predstavniku – sve su to poruke koje su viđene, smatra Topić.
Topić kaže da ono što nas je sve sinoć iznenadilo u Banjoj Luci jeste bilo odavanje počasti ubijenom Kirku gdje se poslala poruka da je ubijen veliki prijatelj srpskog naroda pri čemu većina njih nije znala da je on njihov prijatelj a još tragičnije – nisu znali ni ko je on!
„To je neka vrsta performansa, koja se zove snishodljivost!
To su te kontroverzne poruke koje se stalno šalju građanima!
Ovdje se sami nude nekog drugom autoritetu“, poručila je Topić.
Naglašava da je Dodik samo građanin RS-a!
Stanje je konstantno loše, kazala nam je Topić te konstatovala da živimo život koji je pun tenzija, verbalnog nasilja, govora mržnje.
Naglašava da smo vidjeli kakve su posljedice takve retorike, kroz napade na Borenovića, Vukanovića.
„Ne gajim iluziju da će počinioci paljevine automobila biti otkriveni!
Nikad se nije otkrio ni nalogodavac pokušaja ubistva novinara Vladimira Kovačevića!
Sve podsjeća na period kada se desilo ubistvo Davida Dragičevića.
Političari relativiziraju napade na Vukanovića!
Stvara se narativ da je on kriv i da je zaslužio sve to!
To su strašni spinovi koji su ovaj narod pretvorili u zapuštene ljude i u duhovnom i u kulturnom i svakom drugom pogledu“, poručila je, između ostalog, Topić.
Situacija Cvijanović – Dodik neodoljivo podsjeća na situaciju Kosor – Sanader
Bivši predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik ponovno je išao u Moskvu na poklonjenje Putinovom režimu. Dodik je primljen kao predsjednik RS-a, iako je odavno odlukom CIK-a BiH a nakon presude Suda BiH, razriješen dužnosti.
Ovdje vidimo da Milorad Dodik i Putinova administracija govore istim jezikom. I ti narativi dominiraju javnim i političkim prostorom veoma izraženo od dolaska Christiana Schmidta na mjesto Visokog predstavnika u BiH. Ima u tom odnosu dosta cinizma. Vidjeli smo da država koja je grubo prekršila međunarodno pravo agresijom na Ukrajinu oštro kritikuje odluke Visokog predstavnika i prstom upire u kršenje međunarodnog prava u Dodikovom slučaju. Rusija prijeti ostatku međunarodne zajednice u BiH, čvrsto ostaje na pozicijama Dejtonskog mirovnog sporazuma i daje podršku Dodiku, koji se hvali kako je dobio podršku za referendume. Onaj sudbonosni je o osamostaljivanju Republike Srpske. Ta matrica neodoljivo podsjeća na poruke koje dolaze iz Srbije da se tamošnji politički vrh zaklinje u poštovanje suvereniteta BiH dok se po ramenu tapše Dodik koji priziva nezavisni entitet i spajanje svih Srba u jednu državu.
U ovim spinovima teško možemo pronaći logiku. Dodik je i u Mađarskoj, koja je članica Evropske unije, također primljen kao predsjednik. To zaokružuje autokratski okvir u kojem vladaju osobe, koje dijele iste (quasi) vrijednosti, koji ismijavaju demokratiju i njene tekovine i koji su sebe stavili iznad zakona i institucija. Evropska unija je dugo vremena zatvarala oči pred ovim „patriotskim prijateljstvima“.
U medijima su se pojavile spekulacije kako je Dodik išao u Rusiju i zbog toga što u toj zemlji ima vrijedne nekretnine a sve kako bi uskoro, nakon odlaska s vlasti, osigurao trajni boravak u Rusiji poput ostalih svjetskih diktatora koji su zaštitu pronašli u Rusiji. Vjerujete li da će Dodik na koncu, pobjeći iz Bosne i Hercegovine?
Teško mogu dati konačan odgovor na ovo pitanje. Ako slijedimo dosadašnje političke poruke i ponašanje Milorada Dodika vidimo da se sam nalazi u velikom rascjepu. Ono što kategorički tvrdi u jednom trenutku već u slijedećem sam pobije i pređe preko toga kao da nikad nije izgovorio takvo što. I onda interpretacije izrečenog iskoristi da napadne političke protivnike i neistomišljenike koji mu podmeću. U nekoliko navrata je rekao da ostaje u Republici Srpskoj ali ne bih isključila ni razne pregovore, planove koji se vode o njegovoj budućnosti.
Podsjetiću na jednu njegovu davnu izjavu, nakon završenog sudskog procesa, nakon prvog premijerskog mandata, rekao je da sebi više nikad neće dozvoliti da se nađe u sudskom procesu a još manje da bude osuđen. Istina, tada je sudski proces protiv njega vođen u entitetu i činjenica je da više nikada barem za našeg života entitetsko pravosuđe neće voditi proces protiv njega. Šta hoću reći, da je odlazak iz BiH krajnja opcija ali ne i nerealna i nemoguća. Teško je zamijeniti svjetla pozornice, sjaj i glamur, kontrolu svake pore u društvu za život u anonimnosti i egzilu. Mislim da Dodik još uvijek računa na „prijatelje i patriote“ koji ga mogu spasiti.
Iako tvrdi da ga sankcije Slovenije nisu teško pogodile i hvali se podrškom rigidnih desničarna koji slave naciste i kojima je zabranjen pristup institucijama u Bruxellesu, poput Janeza Janše i Zmage Jelinčiča, Milorad Dodik se ipak nada da će za svog života nekada otići u Sloveniju.
Sankcije Slovenije, koje su u dokumentima na osnovu kojih je odluka o njima donešena, označene kao strogo povjerljive i da su crveni alarm upalile slovenačke obavještajne službe, trebalo bi da zvone na uzbunu. U svakom slučaju mislim da su doprinijele osjećaju uznemirenosti u redovima Dodikovih saradnika, posebno onih koji posluju u Sloveniji. Ono što bih naglasila, opet se ponavlja isti scenario kao u slučaju sankcija koje su uvele Sjedinjene Američke Države. Najprije su ismijane i omalovažene vlasti koje su posegnule za sankcijama, stvara se atmosfera da je to udar na narod od strane „duboke države“ i neprijateljske administracije, potom se troše milioni za lobiranje za ukidanje istih, dok pravosudne institucije Bosne i Hercegovine prešutno prelaze preko veoma teških i krupnih optužbi drugih država. Kao da se to njih ne tiče.
Situacija Cvijanović – Dodik neodoljivo podsjeća na situaciju Kosor – Sanader u smislu „Kud Ivo, tud i ja“. Kada su Jadranku Kosor pitali kuda će ići nakon što će Ivo Sanader kao šef stranke postati premijer ona je odgovorila da je logično da kao njegova zamjenica bude „pozicionirana tamo gdje će biti predsjednik stranke“, dakle u Vladi. Deceniju poslije Kosor je osporavala ovu gotovo istorijsku rečenicu, koja je personifikacija slijepog hoda za vođom i pripisavala ju je novinarskoj slobodnoj formulaciji naslova datog intervjua. Znamo kako se taj Sanaderov put završio. Nedavno je Željka Cvijanović javno naglasila kako su njeni odnosi sa Dodikom „odlični“ i nenarušeni gotovo tri decenije. Ovo poređenje sa Kosor i Sanaderom je namjerno čisto da bismo pratili sličnosti i razlike na balkanskom političkom podneblju.
Mislim da SNSD puno ozbiljnije radi na pripremi kandidata za prijevremene predsjedničke izbore jer time žele pokazati da su nepobjedivi i da određuju politički život u Republici Srpskoj u svakom trenutku dok se opozicija bavi sama sobom.
Draškom Stanivukovićem se upravlja van entiteta i on će povlačiti poteze prema instrukcijama koje dobija od političkih mentora. Dio opozicije kao da radi u korist vladajućih i time potvrđuje dugogodišnje teze o „službi“ u korist vlasti. Procesima u najjačoj opozicionoj stranci također se upravlja izvana a na naplatu dolazi i to što SDS nikada nije uradio lustraciju, očistio stranku od recidiva ratne mračne prošlosti što se stvara mit da će Republike Srpske nestati bez Dodika i SNSD-a što se decenijama nastojalo građane zapustiti, pretvoriti ih u poslušnike, koji ne misle svojom glavom i koje možete kupiti za vreću brašna. Tu „okoštalost“ teško je razbiti posebno na istom narativu na kojem počiva ova vlast.
FACE TV
