POSJETITE GLAS ISTINE

Dodikova vlast radi na ukidanju Republike Srpske…

“Vlast koja u kontinuitetu od 2006. godine donosi takve odluke kojim urušava institucije Republike Srpske, tako da ja počinjem da sumnjam da je strateški cilj ove vlasti ukidanje Republike Srpske”.
Ovo je rekao za BN TV šef kluba poslanika SDS-a u NSRS Ognjen Bodiroga.
“Današnja odluka Ustavnog suda BiH samo potvrđuje da se desilo ono na što smo upozoravali vlast u NSRS da je Vlada Save Minisća nelegalna i da su sve odluke koje je ta vlada donijela u svom mandatu nelegalne. U pitanju su vladine odluke zakoni, među kojima je i zakon o povećanju plata u javnim sektoru i budžet za ovu godinu, koji je sporna vlada predložila i NSRS usvojila”, kazao je Bodiroga.

On je iznio hronologiju vlasti SNSD-a, podsjećaju na dolazak Milorada Dodika na vlast sa dva poslanika.
“Sada se pokazuje zašto je sa dva poslanika postao premijer ,,svježi dašak vjetra na Balkanu””, kazao je Bodiroga…
Prema njegovim riječima i smjena bivšeg premijera Radovana Viškovića je išla u tom smjeru.
“Smjena Radovana Viškovića je dobro isplanirana i rezultat toga je današnja odluka Ustavnog suda BiH!
Sve na što smo ih upozoravali u Narodnoj skupštini Republike Srpske desilo se”, kazao je Bodiroga i dodao da je, ispunjavanjem želje jednog čovjeka i jedne familije, aktuelna vlast dovela u pitanje isplatu plata, penzija, socijalnih davanja, boračkih i invalidskih naknada.

DODIK SE ZAPETLJAO U SOPSTVENE „PRAVNE ČVOROVE“

POSJETITE ARHIVU PORTALA

Dok je vodio političke bitke, Milorad Dodik je nastupao kao da je doktor nauka za taktiku, frontove, ucjene i propagandu. Svaki mig je bio proračunat, svaka rečenica odmjerena za naslovnice, svaki sukob „strateški“. Ali čim se priča prebaci na pravo i zakone – nastaje karambol. Ispada da je Dodik u politici šampion a u pravnim stvarima… čovjek koji ne može da izađe na kraj ni sa osnovnim pravilima igre.
Jer gdje god da se okrene, pravo mu vraća kao bumerang. Jedan potez povuče pa drugi „popravi“ pa treći zakrpi i tako presipa iz šupljeg u prazno dok se sistem pretvara u pravni improvizovani šator – stoji dok ga ne opali prvi jači vjetar iz sudnice.
„Sanacija“ odluka? Dobra ideja… da nije sve sklepano.
Teoretski, zvuči racionalno: ako je prethodna vlada sporna, nova vlada može ponovo donijeti ključne odluke, kako bi se smanjila pravna šteta i spriječio haos po građane, javna preduzeća i privredu. To bi bio potez koji u normalnim državama služi da se „zatvore rupe“ i vrati pravna sigurnost.
Ali problem je što ovo nije normalan scenarij – jer ni nova vlada nije „normalno“ napravljena.
Umjesto da se udari na čvrst ustavni temelj, priča je nastavljena po starom receptu : politički sklepaj, pravno zakrpi pa se nadaj da će proći.
A kad „prođe“ – prođe samo privremeno.
I tu leži suština : čak i da nova vlada ponavlja odluke to ne bi bila sanacija, nego produženje agonije jer bi sve što donese nosilo etiketu: „rok trajanja nepoznat“.

Vlada sa rokom trajanja : sve visi o koncu.
Ako je vlast postavljena na pravno klimavim nogama, onda je svaka njena odluka potencijalno tempirana bomba. Danas potpišu, sutra neko ospori, prekosutra se sudi a za mjesec dana se otvara pitanje : ko plaća štetu, ko vraća sredstva, ko odgovara za kadrovske poteze, ko vraća odluke, ko objašnjava građanima zašto se sistem raspada u hodu ?
Drugim riječima : Dodik je napravio situaciju u kojoj država ne živi od zakona, nego od improvizacije.
A improvizacija u pravu nije „snalazak“ – to je recept za pravnu nesigurnost.
Najgore tek dolazi : pravna nesigurnost kao „normalno stanje“.
Kad vlast postane mašina koja proizvodi odluke sa mogućnošću da sutra budu oborene, onda građani i privreda počnu živjeti u režimu straha i neizvjesnosti :
• Investitor ne zna da li mu sutra neko može osporiti ugovor.
• Radnik ne zna da li je imenovanje direktora zakonito.
• Javna preduzeća ne znaju da li su odluke o zaduženju, garancijama i tenderima „čiste“.
• Institucije se počnu ponašati kao da je pravna država stvar volje a ne ustava.
I to je suština Dodikovog problema : u politici je znao da pravi krize i preživljava ih.
Ali u pravu ne postoji „preživljavanje“ na propagandu.
U pravu postoji papir, postupak i nadležnost – i to je teren na kojem se vidi ko gradi sistem a ko ga krpi selotejpom.
Dodik se, ukratko, ponaša kao čovjek koji je doktorirao politički rat ali je pao na pravnom ispitu života.
Što više pokušava da izvuče sistem iz problema to dublje tone u konstrukcije koje prave nove probleme.
A ideja da se „ponove odluke“ ne bi bila loša – da nije činjenice da je i nova vlada napravljena tako da sve što donese ima rok trajanja i stalnu opasnost od pravne nesigurnosti.
U takvom ambijentu, više nije pitanje hoće li se sistem opet spotaknuti – nego samo kada i koliko glasno.

BN / Hajduk Veljko