NEĆE ME ZAPLAŠITI KRIMINALCI ALI NI KORUMPIRANI POLICAJCI I TUŽIOCI KOJI STOJE IZA MOG HAPŠENJA
Veliki intervju sa Natašom Miljanović Zubac posle izlaska iz pritvora…
Po izlasku iz pritvora i posle saslušanja i spavanje iskaza tužiocima Tužilaštva BiH, danas sam u Trebinju uradio intervju sa novinarkom Natašom Miljanović Zubac, koju su prije dva dana slobode lišili pripadnici Granične policije BiH po nalogu tužiteljke Sanite Imamović, koja je bliska saradnici korumpiranog tužioca Džermina Pašića o čijim su zloupotrebama i saradnji sa kriminalnim organizacija pisali mediji pa i Nataša što se može gledati i kao jedan od motiva za hapšenje.
Ko stoji iza hapšenja novinarke iz Trebinja, kojoj je prethodno zapanjeno vozilo nakon što je objavila bih tekstova o korupciji, švercu cigareta iz Crne Gore preko Hercegovine, vezama policije, pravosuđa i Mafije ? Da li korumpirani tužioci i čelnici policijskih agencija pokušavaju da je zastraše i ućutkaju? Da li dobija prijetnje i da li joj je ugrožena bezbjednost iako ima obezbeđenje?
U policiji je većina čestitih policajaca ali treba se raščistiti žito od kukolja i izvršiti lustracija i čišćenje pravosuđa što je ključ rješenja problema jer je kontaminacija institucija, prije svega pravosuđa i policijskih agencija, prevelika. Veliku pomoć u toj operaciji mogle bi pružitii informacije koje se dobivaju od EUROPOL-a. Skaj i anom komunikacije su najbolji trag da se rasvijetle krivična djela, krupni kriminal i visoka korupcija, veze vrha politike i države sa mafijaškim grupama.
Lisice na rukama su moja pobjeda
Nataša Miljanović Zubac je istraživačka novinarka iz Trebinja.
Noć između 7. i 8. avgusta 2025. godine provela je u pritvoru. Uslijedilo je saslušanje zbog sumnje da je počinila krivično djelo „odavanja službene tajne“. U razgovoru za BUKA magazin kaže da je očekivala zastrašivanja u izvedbi pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine na koje ima spreman odgovor.
„Informacije do kojih dolazim slala sam ranije samo nadležnim agencijama. Kad nije više moglo tako s ozbirom da nisu postupale, slala sam i na međunarodne adrese da ne bi bilo na kraju da ne znaju ili da nisu upućeni. Dokumentujem sve jer vjerujem da će doći vrijeme kada će ključni ljudi u institucijama konačno htjeti da rade svoj posao. Za sada, mogu da kažem da sve što su uradili nije ništa drugo nego pokušaj klasičnog iživljavanja, način da se zaplašim, da se ućutkam” – kaže Miljanović Zubac u razgovoru za BUKA magazin.
Još sabiram utiske nakon hapšenja i nakon svega što se dogodilo i planiram svoje dalje korake jer svakako će ih biti puno s obzirom na sve što mi se desilo i način na koji se desilo. Ono što često ponavljam i sad ću to reći, stvarno sam očekivala da će kontaminirani, korumpirani, kriminalizovani sistem da uzvrati i da nešto uradi meni. Stalno ponavljam da meni najveća opasnost sve ovo vrijeme upravo prijeti od kriminalaca iz institucija. Evo, pokazalo se da sam bila u pravu. Žao mi je što se to desilo u Trebinju, u porodičnoj kući mojih roditelja gdje i stanujem, žao mi je što je moja porodica uznemirena. Uznemireni su moji roditelji koji imaju 70 i preko 70 godina, bratova porodica, moja djeca, jedan sin je u Trebinju, drugi nije ali svejedno svi su uznemireni zbog toga što se pretresala porodična kuća moga oca. To mi je bilo da kažem, teško. Sve moguće što se mene tiče mogu da podnesem jer sam ona koja radi ovaj posao i koja je spremna na sve što se dešava ali uznemiravanje porodice im neću oprostiti.
Toj istoj Graničnoj policiji obraćam se posljednjih 14 godina. Ovaj konkretni slučaj je dokumentovao i MUP RS u maju 2023. godine. Molila sam Graničnu policiju da me pozove, da im kažem sve što znam. Umjesto toga, uhapšena sam kao najgori kriminalac.
Ovo nije bio način u kome je mene bilo ko pozvao na razgovor. Stalno govorim, godinama, posebno u posljednjim mjesecima, mene da bilo ko pozove ja ću doći. Čak sam i pisala Graničnoj policiji i sama nudila da dođem i da kažem šta znam a znam dosta o kriminalu u Graničnoj policiji. No taj osjećaj koji sada imam je specifičan, tjeskoban na neki način kada je porodica u pitanju ali što se mene tiče, Bogu hvala, zdravo sam, dobro sam, mnogo sam i jača i snažnija nakon ovoga jer sam još jednom potvrdila svima da sam na pravom putu. Kad pričate o kriminalu i korupciji u redovima institucija a onda sistem uzvrati ovako, pa vam dođu na vrata bez naloga pa vam stavljaju lisice na ruke, onda vi sigurno znate da radite ne pravi posao, nego najbolji posao koji možete da uradite.
Cilj koji imam jeste da imamo bolju, sigurniju, bezbjedniju državu i da nam djeca i mladi ljudi u njoj ostaju a otići će nam ako i dalje nastave u institucijama da bitišu korumpirani i kriminalizovani kadrovi.
Doveli su me u lisicama nakon višesatnog pritvora. Tužiteljka me nije ni saslušala, došla je samo da se upozna na kraju ispitivanja. U izjavi sam se branila ćutnjom jer jedina pitanja koja su imali bila su u vezi sa materijalom koji sam poslala Graničnoj policiji o slučaju o kome sam izvještavala.
Ujutro ću da konkretizujem korake u konsultaciji sa advokatom kada je u pitanju pravna borba a svoje sopstvene korake znam.
Osim što su došli bez naloga, postoji još jedan veliki problem. Da se razumijemo, oni su mi rekli da imaju usmeni nalog da čekaju kolege Sarajeva. Mogla sam da ih ne pustim u kuću. No naravno da sam ih pustila jer namam šta da krijem. Ti ljudi što su došli na kraju ih je bilo četvoro iz Trebinja iz jedinice Graničke policije u Trebinju, trojica iz Sarajeva, sedam ljudi je tu došlo kao da sam neki teški kriminalac. Ti ljudi su bili korektni, ne mogu sad da kažem da su se ponašali kako ne treba ali ti koji su ih poslali, odradili su posao kako ne treba. Umjesto da su došli na moju adresu u Sarajevu na koju sam dislocirana, došli su na adresu u Trebinju na kojoj sam bila slučajno i uznemirili moju porodicu.
Ono što je još skaradnije, ja sam uhapšena 7. avgusta uveče. Predala sam dva telefona i laptop. Sutradan, u 12 sati i 16 minuta, osoba iz moga obezbjeđenja je pozvana sa službenog broja telefona koji sam predala. On nije čuo telefonski poziv, pozvao je potom broj dva puta, telefon je bio isključen. Dakle, telefon koji je u rukama Granične policije, koji sam ja predala, otvoren je, upotrijebljen a nije smio da bude upotrijebljen bez naloga i mog prisutstva. To ću itekako da problematizujem jer smatram da imam pravo da sumnjam da neko hoće da mi podmetne nešto čim radi takvu stvar koja je apsolutno nezakonita. Predočit ću to nadležnim insitucijama.
Nemam povjerenja nikako. Ne nakon ovoga sad što se dešava, jer u posljednje više od tri godine živim kao glineni golub, nego i zbog tog što su u Okružnom javnom tužilaštvu u Trebinju četiri krivična djela učinjena na moju štetu dosad. Od paljenja automobila, prijetećih poruka, da sad ne nabrajam. Imala sam prijetnje, fizički napad, presretanje u vožnji, pismo upozorenja da ću biti likvidirana. Četiri krivična djela i različite vrste prijetnji na različite načine. Prijetnje koje su došle iz zatvora u Spužu iz Crne Gore, prijetnje koje su došle iz Foče, nema im broja. Apsolutno sve je zabilježeno ali i dalje niko ništa nije uradio. To znači da nemam sistemsku zaštitu.
Nemam povjerenje u bilo koju nadležnu instituciju u BiH ali kao legalista, čovjek koji poštuje sva prava, obraćam se tim institucijama i veoma uredno dostavljam sve što treba da znaju o onome o čemu izvještavam.
Što se tiče ataka na mene, dostavljam i to nadležnim insitucijama.
Ono što radim na društvenim mrežama je samo jedan od načina da se zaštitim. Kada je u januaru 2023. godine stigao dopis mojoj advokatici u kome između ostalog piše da se podučim mjerema samozaštite od tada sam odlučila da se štitim na moj način i onda sam počela da objavljujem saznanja i na mrežama. Sve što saznam, dokumentujem i proslijedim nadležnim institucijama. Išla sam i u Policijsku upravu Trebinje ali pitanje je postoje li zabilješke o tim razgovorima.
Da li vjerujem da će institucije da rade? Ne. Sve dok se nešto ne dogodi. Na primjer, gospodin Džermin Pašić, tužilac u Tužilaštvu BiH u ladici drži Sky kripto Milutina Miće Danilovića, narko dilera s Pala. Ne znam šta će to u ladici šta se sa tom kriptom radi. Maja Stupar Ilić drži u ladici Sky kriptu Radojice Lukovića, nakon svega što je tužilaštvu dostavljeno o tom čovjeku.
Informacije do kojih dolazim slala sam ranije samo nadležnim agencijama. Kad nije više moglo tako s obzirom da nisu postupale, slala sam i na međunarodne adrese, da ne bi bilo na kraju da ne znaju ili da nisu upućeni. Dokumentujem sve jer vjerujem da će doći vrijeme kada će ključni ljudi u institucijama konačno htjeti da rade svoj posao. Za sada, mogu da kažem da sve što su uradili nije ništa drugo nego pokušaj klasičnog iživljavanja, način da se zaplašim da se ućutkam. Moja poruka je jasna : da sam se plašila, nikada ne bih počela da radim ovo, tako da ne postoji opcija da mene neko ućutka. Imam tim ljudi s kojim radim. U momentu kad sam sprovođena u Sarajevo u automobile Granične policije s tri policijska službenika bez ijednog svog uređaja, moj tim je nastavio s objavama na društvenim mrežama. I da me uhapse da me strpaju u zatvor, borba neće stati. Uvijek polazim od pretpostavke da su ti ljudi i te hijene koje su kontaminirane u institucijama spremne na sve. Kao što vidite, pokazali su to.
Ne bih baš ovako javno pokazivala na kom su dnu bezbjednosne institucije u BiH da su te institucije pokazale i mrvicu želje i htijenja da zaštite građane da ne kažem novinarku koja je u problemu. Ne, oni su sve pokušali i oni su me upravo targetirali. Radila bih svoj posao – da se razumijemo ali ne na ovakav način. Da su pokazali ikakvu odgovornost, želju, htijenje da rade, drugačije bih postupala.
Posao istraživačkog novinara radim na veoma specifičan način, vrlo uspješno s obzirom da izaziva reakcije kakve izaziva. Jedna od tih reakcija je ovaj način hapšenja kome sam bila izložena. Stavili su mi lisice na ruke kao da sam teški ubica koji iza sebe ima ne znam koliko krivičnih djela ali te lisice na rukama su moja pobjeda. Čast mi je što su mi ovakve institucije stavile lisice na ruke. Znam da mi je život u opasnosti i rekla sam da smatram da mi najveća opasnost prijeti od kontaminiranih pripadnika bezbjednosnih i drugih institucija koje su kontaminirane a prevashodno bezbjednosnih. Znam da sam sada još više izložena, posebno nakon onog što ću da uradim a to je znači da dokumentujem stvari.
Moram maksimalno da zahvalim svim kolegama koji su mi pružili bezrezervnu podršku. Moram da zahvalim kolegi Avdu Avdiću čiji je tekst ekspresno sublimirao sve što se desilo tog dana kada sam saslušana, kako publika ne bi imala nedoumica. Kolegica Jelena Jovanović, novinarka Vijesti iz Crne Gore, pružila mi je ogromnu regionalnu novinarsku podršku. Gospođa Duška Jurišić, zamjenica ministra za ljudska prava Bosne i Hercegovine, koja mi već više od godinu i po dana permanentno pruža podršku, posjetila me juče u domu mojih roditelja što mi je bilo izuzetno bitno. Sad govorim o pojedincima ali pazite – u institucijama o kojima govorim ima mnogo poštenih ljudi koji su mi i ovog puta pružili podršku. Ne bih da nabrajam, između ostalog i da ti ljudi ne bi prolazili ovu vrstu golgote ali želim da kažem da su ti ljudi i ovog puta i inače podrška u mom radu. Ljudi koji časno i pošteno rade svoj posao daju mi nadu da i moj posao ima smisla.
Istina, očekujem reakciju onih koji su protiv mene. Teško je odreći se blagodeti koju su oni na taj način stekli. Ovog puta su napravili grešku u koracima. Ne vjerujem da će mirno da posmatraju sve ono što će uslijediti.
Građanima je danas bitno da dobiju informacije u interesu javnosti a postoji i način da utiču na rješavanje problema.
Sudeći prema onome što se dešava već dugo a to je činjenica da mi se ljudi masovno javljaju, mislim da je bitno da znaju. Neki ljudi znaju ali nemaju kome da kažu to što znaju. Kada makar dijelimično na nešto ukažemo, kada nešto osvijetlimo, kažemo narodu u čemu mi u stvari živimo. Neko kaže šta to briga nekoga. No svaki građanin zaslužuje da zna da se mi trenutno nalazimo u institucionalnom beznađu i da nas to vodi ka onome da će nam djeca otići odavde. Mi nismo bezbjedni i to je bitno.
Šta god govorili iz ministarstva unutrašnjih poslova, policije – mi nismo bezbjedni. Moj slučaj pokazuje da nemamo institucije koje treba da nas štite. One ne postoje, osim na papiru. Ne rade na način na koji treba da urade. I ako govorimo o tome da su novinari ipak malo štićeniji od građana, bitno je da kažemo ono što znamo i što je istina.
Nebojša Vukanović / Buka
