POSJETITE GLAS ISTINE

Šta se događa kad struka progovori a moć šuti…

Follow the Silenced nije samo film. To je ogledalo vremena u kojem su liječnici, znanstvenici i obični ljudi zbog postavljanja pitanja – doživjeli cenzuru, šutnju, profesionalni linč i društvenu izolaciju.
Ovaj višestruko nagrađivani dokumentarac (Best of Festival & Best Director – Santa Monica International Film Festival 2025) donosi autentična svjedočanstva onih koji su imali hrabrosti preispitati službeni narativ tijekom pandemije COVID-19 – i platili cijenu za to.
Govori se o :
• zloupotrebi moći
• sukobu interesa
• gubitku povjerenja u institucije
• nestanku otvorenog dijaloga u medicini i znanosti.
Ako vjeruješ da znanost bez rasprave prestaje biti znanost – pogledaj ovaj film.
Nisu svi koji su šutjeli – pristali. Nisu svi koji su govorili – griješili.
Ovo je nevjerojatno moćan dokumentarni film, sastavljen u posljednje 3+ godine, koji dijeli priče ljudi iz cijele zemlje čiji su životi bili uništeni i glasovi su se ugušili nakon što su jednostavno pokušali učiniti svoj dio oko c-pljenja protiv ko*one u 2020/2021. Film opisuje ne samo njihove fizičke ozljede već i duboke unutarnje rane koje su godinama pretrpjeli jer su se njihova vlada i mediji borili da ih ušutkavaju, zlostavljaju i odbacuju kao “dezinformacije”.
Oni su iznimni pojedinci koji su, unatoč noćnoj mori s kojom su se suočili na više frontova, zadržali snagu da se suprotstave vladi i ulože sve napore kako bi pomogli drugima koji su pretrpjeli slične rane tijekom bizarne nadrealnosti kakva je bila ko*idna pandemija. Njihovi glasovi zaslužuju da se čuju. Svi bismo trebali slušati :

Uradila sam svoj dio. Primila sam dozu. Jer sam htela zaštititi sebe i svoju obitelj.
Na kraju sam to učinila jer sam se užasavala da ću ponovno dobiti ko*onu i umrijeti. Moj sretan, predvidljiv svakodnevni život naglo je stao.
Više nisam mogla kuhati, čistiti pa čak ni podizati i držati svoju bebu prije nego što bi mi se tijelo počelo nekontrolirano tresti ili osjećati neizdrživu bol.
Moj miran život odjednom je postao vrlo javan. A s tim je došlo toliko ružnoće i gorčine među ljudima koji znaju samo površinu onoga što mi se dogodilo nakon ovog c-piva. Nazvali su me lažljivicom i dezinformatorom a čak su mi i liječnici na hitnoj rekli da je sve to u mojoj glavi.
Nadam se da ću podijeliti svoju priču kako bih dala glas drugima koji prolaze kroz ono što ja prolazim i pokazala im da se ne moraju bojati. Dakle za sve koji pate za sve koji su prisiljeni i uplašeni, vidim vas. Čujem vas.
Vjerujem vam. Volim vas. Volim vas sve jer je Bog jedino što će nas provesti kroz ovo.
Hvala vam, ljudi. Oluja dolazi. Diže se.

Oluja dolazi. Jeste li dobili dovoljno? Farmaceutske tvrtke potrošile su četiri i pol milijarde dolara na lobiranje i doprinose kampanjama. U današnjem svijetu, velike farmaceutske tvrtke odlučuju hoćete li živjeti ili umrijeti.
A to ih čini opasno moćnima. Gospodine predsjedavajući, tužna je činjenica da puno bolje reguliramo industrije poput strojeva i automobila nego one koje utječu na ono što se može staviti u naša tijela. Pfizer je dobio najveću kaznu u povijesti SAD-a, zbog lažnog promoviranja lijekova i plaćanja mita liječnicima koji nisu postupali u skladu s propisima.
Plaća ih farmaceutska industrija, upravo one tvrtke koje bi nas trebale nadzirati i od kojih bi nas trebale štititi. Pa što se tiče liječnika, sigurno ste vidjeli najbolje. Najbolji više ne postoje.
Najbolji su mrtvi.
Hoću li umrijeti? Bojim se da hoću. Zovem se Bree Andresen.
Ja sam 41-godišnja učiteljica u predškolskoj ustanovi. I majka dvoje male djece.
Bilo je jako strašno jer su nas pripremali za nešto jako loše. Američke zdravstvene vlasti večeras kažu da nema sumnje da ćemo vidjeti još ovoga. Amerikanci oboljeli od koronavirusa koji moraju biti u izolaciji. Klinike su zatvorene.
Operacijske sale su zatvorene. Bolnice su upravo postale hitne.
U vrtiću nema smijeha. U normalnim vremenima, trebalo bi 10 do 15 godina da se c-pivo plasira na tržište. Sada su neke tvrtke došle do faze kliničkog ispitivanja za nekoliko mjeseci.
Bio je slučaj transverzalnog mijelitisa i slučaj multiple skleroze. Pacijent je patio od rijetkog upalnog poremećaja kralježnice. Ova bolest prekida poruke koje leđna moždina i živci šalju po cijelom tijelu a to može uzrokovati bol, slabost mišića, paralizu, senzorne probleme ili čak disfunkciju mjehura i crijeva. Čim je ispitivanje nastavljeno, bio sam u prvoj skupini ljudi koji su kontaktirani da dođu.
Dr. Robert Frank kaže da se danas prvi put sedmero djece u dobi od 12 do 15 godina uključilo u ispitivanje Pfizerovog c-piva i primilo prvu dozu. I prije svega, želio bih vam se zahvaliti što ste se dobrovoljno prijavili za ovo ispitivanje jer bez vas nikada ne bismo mogli provesti ovo vrlo važno istraživanje. Znajući da c-pivo dolazi, bio sam uzbuđen.
Pomislio sam, u redu, ovo će tome doći kraj. Htio sam biti prvi u redu. Naša su djeca zapravo došla k nama s tim i rekla, znate, hej, čuli su ovo u školi.
Neki od mojih prijatelja su se prijavili. I znate, izgledalo je dobro. Mi smo za znanost, za zdravlje, obrazovani smo ljudi i želimo pomoći.
Dakle, koji su mogući poznati rizici? Prvo, kao što sam spomenuo je reaktogenost c-piva. Ono što smo vidjeli jest da ako ljudi dobiju simptome, čini se da imaju umor, glavobolju i vrućicu. Nuspojave su u biti bile normalne nuspojave od gripe, recimo – prehlade.
Razmišljate o tome kada ste imali jaku prehladu i kako se tako osjećate jedan dan. I mnogi ljudi su pitali pa zašto dobivate te nuspojave? I ja to zapravo smatram dokazom da naše tijelo dobro reagira na c-pivo. Trenutno se osjećam prilično dobro.
Ali čak i prije samo nekoliko minuta, prije nego što sam nešto pojeo, pomislio sam, Bože moj ovo se ne čini dobro. Ali ne znam, sada se osjećam puno bolje. Ruka me samo malo boli.
Da to je otprilike to. Uši su mi malo zvonile. Imao sam malo glavobolje ali međuobrok je to popravio.
Kasnije te noći, vid mi se udvostručio i zvučalo je kao da imam školjke na ušima. Dakle, zvuk je postao iskrivljen. I sjećam se da sam pogledala svog muža i samo rekla, nešto nije u redu.
Tek nakon drugog pucnja vidjeli smo da se stvari brzo pogoršavaju. Pa što se sada događa? Tresem se. Što nije u redu s tvojom rukom? Električni udari prolazili su joj kroz tijelo.
Nisi joj mogao dotaknuti leđa. Prsti su joj bili bijeli. Bili su ledeno hladni, natečeni.
Nazvala sam medicinske sestre, rekla im što se događa i uputili su nas na hitnu. Mislim, to je bila najstrašnija stvar koju sam ikad vidjela. Ali iskreno u tom trenutku sam pomislila, u redu ona je na ispitivanju.
Oni će se pobrinuti za nju. Kao, to se događa. Znaš, svašta se može dogoditi.
Shvatit će oni to. Bit će dobro. Ujutro je osjetljivost na zvuk i svjetlost još uvijek bila prisutna.
I to je bio zadnji dan koji sam predavao. Prvo što smo napravili, jer je u ugovoru pisalo, znate, ako imate bilo kakvih problema, nazovite kliniku za testiranje, zar ne? Odvezao sam je natrag u kliniku za testiranje. Napravili su pregled i rekli su, hmm, možda imate MS. Dakle, morate otići neurologu i to pregledati.
Oni su, znate, rekli, hej, znate, samo reagirate na c-pivo. To je normalno. I poslali su je kući.
Prošli su dani i tjedni nakon nekoliko odlazaka na hitnu.
Pa, sada je počela imati sinkopu. Gubila je svijest. Diši.
Moj krvni tlak je izvan granica. Moj puls je izvan granica. Osjećala sam se kao da mi koža gori.
Moje tijelo je bilo u punom napadu. Neurolog je ušao, sjeo na moj krevet i rekao, znate, ko*ona je stvarno teško vrijeme. To je stvarno stresno vrijeme za sve.
Vidimo to ovdje u bolnici, znate, stvarno je strašno i mislim da se možda dogodilo to da ste se jako uzbuđivali i primili ovo c-pivo i jednostavno ste doživjeli mentalni slom. Možda imate anksioznost. Zašto jednostavno ne odete kući i pokušate se opustiti? Za sve su to okrivili anksioznost.
Ako pogledate njezine kartone prije ovoga, nikada nije imala anksioznost u njima. Uklonili su nuspojave c-piva. Niti jedan drugi posjet djece nije spomenuo nuspojave.
Dakle, poslan sam kući nakon dijagnoze anksioznosti zbog c-piva. Očekuje se da će Sveučilište Oxford u partnerstvu s AstraZenecom, uskoro objaviti rezultate svojih ispitivanja. Izvori kažu da bi čak moglo biti i prvo koje će biti uvedeno.
Danas će Oakland Coliseum postati jedno od najvećih mjesta za masovno c-pljenje u Kaliforniji. Svaki izlaz iz te situacije bio je pozitivan. Ostavio sam sve i trčao što sam brže mogao te se postavio u red.
Mislio sam da stvarno nešto radim, znate da sam slučajno bio jedan od prvih. Jednostavno sam mislio da ćemo, kao Amerikanci, zabrinuti za druge, to jednostavno učiniti.
Znate, svi primamo ovo divno c-pivo. Svi nastavljamo sa svojim životima i gotovi smo. 6000 ljudi može se c-piti ovdje iza mene na dnevnoj bazi.
Ne moraju čak ni izaći iz auta da bi primili svoju injekciju. Nakon prve injekcije čim sam izašao na ulicu, cijelo me lice počelo peckati. Lice me počelo peći a vid mi se malo zamutio.
Počela me boljeti glava. Bila je to samo vrlo čudna glavobolja. Nikad prije nisam imao takvu glavobolju.
Tada se ta bol počela vraćati u područje prsa. Doslovno mi je strgnula ruku. Nikad u životu nisam osjetio ništa slično.
Počeo sam osjećati drhtanje, trzanje, kao da vibrira iznutra. Pretpostavljam da je najbolji način da se to opiše kao da mi mobitel u tijelu zuji i treperi. Znao sam da gubim svijest i da nije bilo načina da to zaustavim.
Peče me u prsima, kralježnici, bol u svim zglobovima. Osjećaj u bokovima je bio kao da mi je netko stegnuo čegrtaljku oko struka sve čvršće. Sjećam se da sam se nekako osvijestio sjedeći na kauču u našem uredu i pitajući se zašto se toliko tresem.

POSJETITE ARHIVU PORTALA

Dva sata nakon c-piva u mojoj lijevoj ruci, počela je drhtavica. 36 sati kasnije, imala sam mučninu, povraćala sam a zatim sam počela imati problema s disanjem. Počela je bol u prsima a otkucaji srca su mi se ubrzali.
Bilo je stvarno, stvarno visoko. Bio sam kao na podu, skoro sam dobio srčani udar. Noge su mi utrnule.
Ruke su mi utrnule. Nisam osjećao ruke ni noge. Noge su mi trnule.
Osjetila sam kako mi se tijelo gasi. Pokušala sam ustati ali noge mi se nisu micale. A onda sam se odgurnula od stola i pala.
Noge nisu reagirale. Znate kako kad držite bebu a ako je pustite, kako one jednostavno… To se dogodilo. Dva sata ujutro, neposredno prije dva sata, probudila sam se i nisam se mogla pomaknuti.
Ne osjećam noge. Ne osjećam ništa. U tom trenutku shvatim da se događa nešto loše.
Dakle, ovo je počelo s trncima u ruci na dan kada sam primio injekciju. Dakle, imao sam trnce u ruci već prvi dan. A onda se pretvorilo u zamagljen vid, tako da nisam mogao jasno vidjeti.
Simptomi su se samo gomilali. Osjećao sam se kao da mi se kiselina diže i spušta u venama a oscilirala je s otkucajima srca. Trenutno s mojim problemom, moram spavati i moram puno spavati.
I stvarno mi je jako teško. Djeca nisu mogla biti blizu nje. Nisu je mogli dodirnuti.
Zvuk mojih hlača koje prolaze, šuštanje mojih hlača bilo je preglasno. Ako biste pokušali razgovarati s njom, nije mogla reći više od jedne ili dvije riječi prije nego što bi se jednostavno preplavila i rekla vam da odete. Ovaj tjedan obilježavaju četiri mjeseca bolesti, tako da mi je puno bolje ali još uvijek sam daleko od samostalnosti.
To će biti moj tjedan. A onda se pretvorilo u ovaj nevjerojatno osjetljivi problem sa zvukom, toliko da su mi uši cijelo vrijeme toliko zvonile da mi čak i samo moje trenutno pričanje uzrokuje zvonjavu u ušima. Uklonjena je iz mog života, života moje djece, iz vlastitog života.
Potpuno izolirana, ispraznjena, patila je a nismo dobivali nikakve odgovore. Sve je promijenio dan njezine injekcije.

Krajem veljače, početkom ožujka, tada smo stvarno počeli viđati čudne stvari na hitnoj i bolničkim odjelima. Alarmantna nova studija s Harvarda potvrđuje porast srčanih udara među mladim odraslim osobama. Sada ponekad vidimo i do sedam srčanih udara na hitnoj u mjesec dana.
I to je bilo nakon uvođenja c-pljenja a ne prije. Ono što sam vidio bilo je mnogo pacijenata koji su dolazili s potpuno novim aritmijama. Nikada prije nisu imali aritmiju.
Kao 20 i 30-godišnjaci, savršeno zdravi bez komorbiditeta, vrlo aktivni, dolaze a imaju krvne ugruške baš kao da ih ima više. A onda pogledate njihov karton i nema razloga da se to dogodi. Ali kada pogledate njihovu povijest c-pljenja, naravno, vidjeli biste – oh, primili su c-pivo prije tjedan dana.
C-pljenje su primili prije dva tjedna. Svaki je bio takav. Dakle naš bolnički sustav je centar za c-pljenje.
Potpisujete neku vrstu ugovora s CDC-om. Jedna od stvari na koju pristajete jest da prijavite sve štetne nuspojave sustavu za prijavu nuspojava c-piva. Nisam znao ništa o tome što je VAERS, što znači, koje su naše odgovornosti.
To nikada nije bilo educirano kao dio uvođenja c-piva. Stoga sam počeo učiti kako samostalno prijavljivati ​​​​te pacijente i to kroz mnogo pokušaja i pogrešaka. Ovo je torba svih mojih pacijenata.
Oni samo nastavljaju dolaziti. Ali svi ovi ovdje su oni koje sam službeno prijavio. Ova hrpa pacijenata su pacijenti kojima još uvijek treba napraviti izvješća.
Rekao bih da u ovoj skupini ima blizu 200 pacijenata. Stoga sam, kada su mi u bolnici rekli da više ne mogu izvještavati o pacijentima koji nisu moji, morao prestati izvještavati. Iz onoga što nam naš tim za upravljanje rizikom govori jest da zapravo možete izvještavati samo o pacijentima kojima pružate izravnu skrb.
I rekao sam, hoćete li reći pružateljima usluga da je to njihova odgovornost? Hoćete li poslati neke e-poruke? Provesti neku edukaciju? Ne. Ali rekao sam im, vi ste centar za c-pljenje. Potpisali ste ugovor s CDC-om u kojem je navedeno da ćete osigurati da se izvješća podnose.
To ne radite. To je stvarno tužno. I mnogi od njih bili su pacijenti koji su bili potpuno c-pljeni a o kojima se nije ništa pričalo.
Neki od njih su smrtni slučajevi. I jako me rastužuje što svi ti pojedinci nikada neće imati glas. Jer to je ono što ovo predstavlja.
Nema glasa za njih i c-pivo …

Pitali smo glavnog istraživača, znate, jeste li ovo prijavili VAERS-u? Jer su me ljudi stalno pitali a on je rekao, mi to prijavljujemo Pfizeru, koji to direktno prijavljuje FDA-u. Mi ne prolazimo kroz VAERS. Ja sam rekao u redu.
Kada sam tražio dokumentaciju, jednostavno bi me ignorisali. Kada su ih pitali, jeste li prijavili ove informacije o neželjenim nuspojavama? I oni su rekli – da prijavili su ih svom sponzoru. U redu, možete li nam dati informacije? Volio bih znati šta ste prijavili.
Ne ne možemo to učiniti. Već smo to prijavili našem sponzoru. Jedan od prvih kaže, vezano za ispitivanje vakcine.
Dakle, sve se to dogodilo u roku od 24 sata. Teško mi je povjerovati da pokušavate to izbjegavati. Stalno su govorili da su to već postojeća stanja.
Ovo je nešto drugo. Ovo nije od vakcine. Vakcina nema ove nuspojave.
Kada su naučnici odlučili da stvore vakcinu protiv ko*one, koristili su mrna platformu. I ta mrna u osnovi otima građevinski mehanizam naših ćelija kako bi stvorila protein.
I taj protein koji su odabrali bio je šiljasti protein. Problem s ovim je dezinformacija koncepta i ludorija sa samom prirodnom genetikom. Prema proizvođačima, koristili su šiljasti protein iz SARS-2 kao predložak.
mrna šablon kodira stvaranje šiljastog proteina. A zatim imate šiljasti protein u nekim slučajevima, koji je prevezen ili doveden do same ćelijske membrane. Te ćelije postaju označene za uništenje.
Kada se šiljasti protein zadržava, bilo nakon preležane ko*one ili nakon vakcinacije ili serije injekcija taj šiljasti protein može izazvati autoimune pojave. Dakle, kada se šiljasti protein zadržava, imunološki sistem stvara antitijela protiv mijelina, protiv zaštitnog omotača oko živaca kao i u mozgu. Nažalost, odabrali su protein koji uzrokuje da naša tijela napadaju naša vlastita tkiva.
To je problem. To se zove molekularna mimikrija. Možda moje stanje potiče od toga što moj imunološki sistem reaguje na tu mrna vakcinu i misli da je moja kičmena moždina ili virus ko*one ili ćelije zaražene virusom ko*one te je napada, demijelinizira i ubija neke od neurona.
Ne postoji drugi način da tijelo vidi taj protein kao bilo šta drugo osim stranog. Gdje god se nađe, napadni. Sve ko*ona vakcine koje su dostupne u SAD-u uzrokuju da tijelo proizvodi šiljasti protein.
I vidjeli smo istu povredu kod Johnson & Johnsona, kod Moderne, kod Pfizera. Počeli smo viđati poplavu novih pacijenata s multiplom sklerozom, drugim demijelinizirajućim poremećajima. Obično kod ovih pacijenata to nije samo jedan simptom.
Oni imaju multisistemsku, kompleksnu bolest. Neurološki sistem, limfni sistem, hepatološki sistem, respiratorni sistem, svaki naš sistem je pogođen. Postoji imunološka disfunkcija.
To je u osnovi imunološki poremećaj. MIS, multisistemski inflamatorni sindrom. U osnovi to je proinflamatorna grana ili dio imunološkog sistema koji je sistemski van kontrole.
Dakle, javljaju se simptomi. Nazvat ću ih simptomima u mnogo različitih dijelova tijela odjednom. Trebam ovo riješiti.
Ne mogu to učiniti. Kada sam pitao svog neurologa, misliš li da je moj transverzalni mijelitis povezan s ko*ona vakcinom :
Citat, Joel, ne želim se miješati. Kraj citata.
Kada sam spomenuo tu činjenicu, pa, šta mislite o va*cini? Jer to je jedina varijabla. Rekao je – ne, nije vakcina protiv ko*one. Vakcina je sigurna.
Doveli su me, odmah su mi dali sobu i rekli da sam imala srčani udar i da ću možda morati na operaciju. Sat i po kasnije, medicinska sestra je ušla u sobu i rekla da je došlo do strašne greške i da sam imala napad panike.
Rečeno mi je da idem kući i rečeno mi je da ne pričam.
Tog popodneva odem kod svog porodičnog doktora. Odmah mi je propisao lijekove za vrtoglavicu i jak napad panike. Rekli su mi, znate šta, sve je ovo u vašoj glavi.
Dakle, nabavit ćemo ti sve ove antidepresive i izbaviti te od ove boli koju si izmišljaš u glavi. I to ne samo da je pogoršalo moju bol već me je natjeralo da odem u najmračniju rupu svog života.
Doslovno su nam doktori rekli, da je ovo stvarno, FDA bi nam rekla da se ovo može dogoditi. Oni to ne kažu, tako da ovo ne mora biti stvarno. Postoje ljudi koji su u svom kartonu dobili dijagnoze anksioznog poremećaja, funkcionalnog neurološkog poremećaja što je u osnovi medicinski termin kojim se kaže da su ludi, dok zapravo imaju biološka, ​​patofiziološka stanja koja se jednostavno ignorišu.
Dijagnoza broj jedan kod ovih pacijenata koji su pretrpjeli posljedice vakcinacije je nešto što se zove funkcionalni neurološki poremećaj, što ću vam reći u današnje vrijeme, opasna dijagnoza. Nakon što se ta dijagnoza unese u karton, vrlo ju je teško izbrisati. To je prva stvar po kojoj se ovi pacijenti identificiraju kada se vrate na hitnu pomoć.
U svojoj evidenciji mog pregleda kod njega napisao je da je sa mnom opširno razgovarao o funkcionalnom neurološkom poremećaju, koji se nikada nije pojavio tokom tog pregleda. Tako su me uputili kod poznatog specijaliste za pokrete u gradu. I bez ikakvog testiranja da li imam visok nivo stresa ili anksioznosti, ona je samo rekla da je funkcionalni neurološki poremećaj obično uzrokovan stresom i anksioznošću.
To se dešava s tobom. Čak mi je i moja doktorica opšte prakse dijagnosticirala psihološki konverzivni poremećaj. Dakle, kada ti jednom postave takvu dijagnozu, ona te prati od doktora do doktora, pa do doktora, pa do doktora.
I od toga se ne može pobjeći.

Mnogi ljudi s miokarditisom ako rade bojenje tkiva ljudi koji imaju upalu srca, opet, miokarditis samo znači upalu. Ono što će vidjeti je da je puno bojenja, puno šiljastih proteina. I radili su patologiju na tinejdžerima koji su umrli nakon što su primili vakcinu, koji su umrli od miokarditisa.
Ono što patološki otkrivaju jeste da upala srca ne liči na standardnu ​​upalu srca koju biste očekivali od normalnog miokarditisa. Ovo je upalni, citokinima uzrokovan miokarditis, sličan onome što biste vidjeli kod multisistemskog inflamatornog sindroma.
To nije normalno. I ne govorim ovo da biste otišli, izvinite zbog mene. Govorim ovo da bi ljudi shvatili do koje mjere je ovo više nego zastrašujuće.
Kada niko nema odgovore, niko nema spas, doktori nemaju pojma, niko ne zna kako da vam pomogne. A kada i tražite pomoć, kažu vam da imate anksioznost i da ste ludi i da je to u vašoj glavi.
Koliko dugo još mogu osjećati ovu bolest? Hoću li sutra umrijeti? Dakle, pokušavaš, kao, stvarati uspomene sa svojom djecom ali ne možeš ni stvoriti uspomene sa svojom djecom jer si toliko bolesna.
Kakva je budućnost za dvije godine, za pet godina? Ako uopće preživim pet godina? Osjećao sam da ako ova bolest brzo ne prođe, razmišljam o tome da okončam svoj život. Simptomi su bili nepodnošljivi a nikada u životu nisam bio suicidalan. I u mislima, mislim, za sve na svijetu ako umrem, svima bi bilo bolje.
Tražimo da nas vide. Tražimo da nas čuju. I tražimo da nam se vjeruje.

Mikki Willis